Tribina Duh palanke i fašizacija društva

Pre 4 meseca

Živimo u doba nadiranja neofašizma i neorasizama. Ako je do pre tridesetak godina bilo nezamislivo da fašizam i rasizam – koji gotovo uvek padaju u jedno – budu stavljeni u pozitivan kontekst, ako su pre samo tri decinije fašizam i rasizam bili zlo bez priziva, danas se oni pojavljuju kao moguća, čak poželjna alternativa postojećim demokratskim porecima. Kako se odupreti neofašizmu? Koje su odlike neofašizma i u kojoj meri je on isti, ili sličan s nemačkim nacizmom i italijanskim fašizmom? Zbog čega danas, posebno levičari, izražavaju rezervu prema pojmu totalitarizma (smatrajući, usput, da je naziv „totalitarizam“ odveć uopštavajući za tako, po njihovom mišljenju, različite poretke poput fašizma i komunizma)? U kojoj meri neokomunističke perspektive učestvuju u širenju fašizama s obzirom na to da ga, za razliku od neoliberalizma, ne prepoznaju kao opasnost? Da li je na delu uvek svojevrsna borba za prošlost? Kakva se promena klime dogodila pa da masovne ubice postanu prihvatljiv model vladara, a fašizam, preobučen u populističku retoriku, poredak koji pruža nadu?

Kategorija: Medija Centar